Alternativni načini rješavanja sporova-medijacija

 

10.11.2018. u prostorijama Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku održano je predavanje  pod nazivom ,,Alternativni načini rješavanja sporova-medijacija'' u saradnji Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku i Savjeta za implementaciju omladinske politike Danilovgrad u okviru oblasti rada Instituta i Savjeta- vladavine prava i razvoja demokratije.

Medijacija označava posredovanje i u ovom slučaju je alternativni i najčešće bolji način rješavanja sporova između stranaka. Nezavisno, neutralno i nepristrasno lice odnosno medijator ili posrednik pomaže stranama u sporu da dođu do uzajamno prihvatljivog rešenja.  Specifičnost medijacije kao brzog i jeftinijeg postupka je što sve strane zadržavaju potpunu kontrolu i niko umjesto njih samih ne može donijeti odluku o načinu rješavanja spornog odnosa. Ukoliko do sporazuma dođe, zaključuju ga u zajedničkom interesu koji je u ovom slučaju presudan, a ne pravo kako je slučaj u sudskom postupku.

U poređenju sa redovnim troškovima sudskog postupka i u zavisnosti od vrijeednosti spora ovakav postupak jeftiniji je od 35 do 60 %, a statistike govore da se preko 80% medijacija završi uspješno. Za rješavanje jednog predmeta pred prvostepenim privrednim sudovima u Crnoj Gori potrebno je u prosjeku preko 11 meseci, za razliku od medijacije, koja spor riješi uglavnom na dva do pet sastanaka.

Centar za posredovanje,kao posebna organizacija sa svojstvom pravnog lica osnovana je od strana Vlade Crne Gore radi vršenja stručnih i administrativnih poslova u vezi sa posredovanjem koji vrši sljedeće poslove: zastupa i štiti interese posrednika,obezbjeđuje uslove i pruža pomoć za sprovođenje postupaka posredovanja, sprovodi obuke za posrednike u skladu sa programom obuke, priprema stručne priručnike, informatore i druge publikacije iz oblasti posredovanja, organizuje stručne i naučne skupove iz oblasti posredovanja, informiše stručnu i širu javnost o posredovanju, vodi evidenciju o postupcima posredovanja, izdaje uvjerenja o završenoj obuci za posrednike i vodi evidenciju o izdatim uvjerenjima, utvrđuje iznos naknade za izdavanje uvjerenja o završenim obukama za posrednike, donosi Etički kodeks za posrednike i druge opšte akte, stara se o primjeni Etičkog kodeksa posrednika, statuta Centra i drugih opštih akata I vrši druge poslove određene zakonom.

Rad centra za posredovanje temelji se na načelima:

Povjerljivosti:povjerljivost znači da se ono što je rečeno, ili napisano u postupku posredovanja ne može koristiti u kasnijem, eventualnom sudskom postupku. Kada bi strane u sporu vjerovale jedna drugoj, moguće je da bi i same riješile spor, ili spora ne bi ni bilo.Povjerljivost kao načelo ima tri komponente koje se ogledaju u odnosu posrednik -stranka, posrednik - sudija (koji će voditi predmet) i u odnosu na javnost, odnosno društvenu kontrolu.Posrednik će doći do srži i uzroka sukoba samo ako mu stranka vjeruje i ako je sigurna da ono što razgovaraju neće bez njene dozvole biti saopšteno bilo kome.

POSREDNIK– STRANKA Stranka mora da ima povjerenje u posrednika kako bi mu na odvojenom susretu povjerila sve one informacije koje ne bi rekla pred drugom stranom i koje ne bi iznijela sudiji u toku sudskog postupka. Iz tog razloga, posrednik mora prethodno dobiti saglasnost stranke koja mu je povjerila informacije, da ih otkrije drugoj strani. U tom smislu je neophodno na odvojenom sastanku razjasniti šta posrednik smije da prenese drugoj strani, a šta ne.Načelo povjerljivosti je praćeno načelom tajnosti, jer postupak nije otvoren za javnost i treća lica ne mogu prisustvovati posredovanju. Ukoliko se pak strane u sporu saglase da posredovanju prisustvuju treća lica (studenti ili posrednici pripravnici), oni su dužni da potpišu izjavu o povjerljivosti, a stranke izjavu o saglasnosti za njihovo učešće.U postupku posredovanja takođe važi i načelo usmenosti, jer se o postupku posredovanja ne sačinjava zapisnik.

POSREDNIK – SUDIJA U slučaju da ne dođe do poravnanja, posrednik ne smije da razgovara sa sudećim sudijom o postupku posredovanja i prenosi informacije do kojih je došao u tom postupku.

ODNOS PREMA JAVNOSTI ODNOSNO DRUŠTVENOJ KONTROLI Postupak posredovanja je tajan, što znači da treća lica, bez saglasnosti i odobrenja strana u sporu, ne mogu da prisustvuju posredovanju. Posrednik ne smije novinarima prenositi informacije o postupku posredovanja i ne smije sa trećim licima razgovarati konkretnom slučaju.Ukoliko bi stranke predložile posrednika kao svjedoka u eventualnoj parnici, posrednik može da odbije svedočenje o činjenicama za koje je saznao za vrijeme postupka posredovanja, jer za njega važi obaveza tajnosti svih podataka do kojih je došao prilikom obavljanja posredovanja.

Zakon o posredovanju Crne Gore u članu 5 predviđa isključenje javnosti iz postupka posredovanja, a u slučaju pokušaja iznošenja činjenica i njihovog korišćenja u drugom postupku, predviđa se u članu 37 Zakona o posredovanju sankcija nedopuštenosti takvih dokaza.

Nepristrasnosti i neutralnosti: Posrednik mora postupati nepristrasno i neutralno. On se mora pridržavati svih načela posredovanja i voditi računa samo o proceduralnim pitanjima postupka, ne upuštajući se u davanje komentara i vrijednosnih sudova, davanje savjeta, ili predlaganje rješenja. Nepristrasnost posredniku treba da omogući da ga stranke prihvate kao osobu koja je iskreno posvećana rješenju spora i koja pokazuje naklonost prema objema stranama u sporu, tražeći rešenja koja bi zadovoljila obje strane u sporu. Posrednik mora imati na umu da njegovo ponašanje, stav, a nekada i same tehnike posredovanja mogu kod jedne strane stvoriti utisak naklonjenosti. Kada se to osjeti, onda je taj postupak posredovanja krenuo pogrešnim tokom. Posrednik ne smije da obavlja funkciju ako postoje okolnosti koje upućuju na sumnju o njegovoj nepristrasnosti, odnosno objektivnosti.

Dobrovoljnosti:Postupak posredovanja je moguće započeti jedino u slučaju da postoji saglasnost strana u sporu. Posredovanja nema ako obje strane nemaju namjeru da riješe spor. U takvim slučajevima posredovanje se zloupotrebljava samo kao sredstvo za odugovlačenje postupka i zadržavanje situacije na nivou “status quo”.Posrednik je osoba koja treba da zna kako da objasni strankama prednosti takvog rješavanja sporova, kako bi same stranke dobrovoljno učestvovale. O mogućnosti prekida i sadržaju dobrovoljnosti posredovanja, stranke trebaju biti upoznate na prvom zajedničkom sastanku.Načelo dobrovoljnosti važi za sve faze postupka, kako u pogledu prihvatanja ponude suda kao i za vrijeme trajanja posredovanja. Stranka i posrednik mogu u svakom trenutku da povuku saglasnost i tada se predmet ustupa sudiji. Posrednik prekida posredovanje kada procjeni da se stranke udaljuju od rješenja, odnosno da su čak više suprostavljene nego što su bile na početku postupka posredovanja. Osnovna vodilja u procesu posredovanja je da postupak ne smije da naškodi strankama, odnosno rješavanju njihovog spora, ako već ne može da im koristi.S obzirom da je posredovanje samo dopuna sudskom postupku, ono ne smije onemogućiti stranku da koristi pravo na slobodan pristup sudu i korišćenje sudske zaštite.

Jednakosti i ravnopravnosti strana:Postupak posredovanja, iako nije vezan krutim procesnim pravilima, upravo radi ostvarivanja cilja posredovanja, predviđa da svaka od strana u sporu ima jednaka prava. Posredovanje ne bi predstavljalo pravedan postupak ukoliko bi se dozvolilo da jedna stranka upotrebom sile, ili na drugi način, prinudi stranu sa kojom je u konfliktu, na rješenje spora. Takav način rješenja može imati samo formu poravnanja, ali se u suštini ne radi o rješenju konflikta.Strane u sporu moraju imati jednaku mogućnost učestvovanja u postupku, što znači da moraju da imaju jednaku mogućnost da slobodno izjave svoju volju, ponudu i naročito da slobodno zaključuju poravnanje. Takođe, stranke moraju biti sposobne u procesnom smislu i moraju biti pravilno zastupane kad je to potrebno Stranku treba podsticati da aktivnim djelovanjem traži rješenje svog spora i pri tome obje stranke moraju imati stvarnu mogućnost i lični doživljaj da mogu ravnopravno da učestvuju u postupku. Neuka strana je u nejednakom položaju sa strankom koju zastupa advokat i u tom slučaju posrednik mora upozoriti strane na njihovu neravnopravnost, poučiti ih o potrebi zastupanja od strane stručnog lica, ili o načinu za ostvarivanje drugih prava.

Nezavisnosti posrednika:Posrednik je nezavisan u vođenju postupka posredovanja i niko ne može da ga pozove na odgovornost ukoliko ne dodje do poravnanja. Međutim, posrednik mora da se pridržava pravila struke i etičkog kodeksa.Nema osnova da posrednici uživaju imunitet bilo odštetni ili krivični, ako bi u postupku posredovanja počinili krivično djelo, ili pričinili štetu.

Zakonitosti:U postupku posredovanja važi načelo zakonitosti, što znači da su obje strane u sporu i posrednik obavezni da ispoštuju kogentne propise, koji su materijalno-pravni propisi. Posrednik može da povuče svoj pristanak za učestvovanje u postupku posredovanja, ako bi stranke željele da zaključe poravnanje koje je u suprotnosti sa javnim redom i kogentnim propisima.

Ekonomičnosti postupka:U postupku posredovanja posrednik i stranke vode računa da se utroši što manje vremena i novca za postizanje željenog rezultata. To pretpostavlja održavanje što manjeg broja sastanaka zbog utvrđivanja spornih činjenica, neučestvovanje vještaka, ili pak učestvovanje vještaka samo u izuzetnim slučajevima, uštedu kod uplata sudskih taksi i mogućnost združivanja više sporova stranaka koji bi se riješili u samo jednom poravnanju.

Pomoći neukoj stranci:Posrednik ima obavezu da svakoj od stranaci u postupku posredovanja dozvoli da iskoristi svoja prava koja po zakonu ima. Iz tog razloga posrednik ima dužnost da stranci, koja zbog neznanja nije u situaciji da upotrijebi pravo koje joj stoji na raspolaganju, da savjet kako da to svoje pravo ostvari. Naravno, posrednik nije savjetnik bilo koje stranke, jer bi to na neki način ugrozilo njegovu poziciju nepristrasnog trećeg lica, pa se pomoć neukoj stranci zadržava na upućenje stranke da potraži pomoć advokata.

Privatnosti:Za razliku od sudskog postupka, posredovanje karakteriše privatnost tj. isključenje javnosti. Sva lica koja učestvuju u postupku posredovanja su obavezna da poštuju načelo privatnosti i da čuvaju kao tajnu sve ono što su saznali tokom postupka posredovanja.

Neformalnosti:Dok je sudski postupak strogo formalan, postupak posredovanja je neformalan. Stranke same biraju pravila postupka, a zakonom se reguliše samo način pokretanja postupka, tok i završetak, kao i uslovi za obavljanje posredovanja od strane posrednika.

Savjesnosti i poštenju:Kao opšte pravno načelo, načelo savjesnosti i poštenja mora biti ostvareno i u posredovanju. Riješiti konflikt nije moguće na nemoralan, ili nepošten način, jer bi takav metod sadržavao u sebi nepopravljivost i izazivao novi konflikt među strankama. Iz ovih razloga savjesnost i poštenje, kao etička načela, moraju biti apsolutno poštovana u postupku posredovanja.

Kompetentnosti posrednika:Preporuke Savjeta Evrope, UNCITRAL pravila Ujedinjenih nacija i pravni teoretičari naglašavaju da posrednici moraju da budu stručni, ugledni, edukovani za taj posao i moraju imati mogućnosti da dobiju povratnu ocjenu o svom radu i dodatnom obrazovanju. U postupku posredovanja postoje četiri faze.

1.UVODNI ZAJEDNIČKI SASTANAK Dobar početak posredovanja je garancija da će učesnici uspostaviti bolje povjerenje i preduslov za uspješnost posredovanja. Zato prva faza posredovanja, uvodni zajednički sastanak, ima veliki značaj za sam postupak. Uvodna riječ posrednika ima prije svega za cilj da strane u sporu uvede u postupak, da objasni karakteristike postupka i ulogu koju posrednik ima u njemu.

2.FAZA ISTRAŽIVANJA U fazi istraživanja posrednik prikuplja sve informacije koje su mu bitne i neophodne da bi identifikovao problem, tačke konflikta i interese strana. Za ovu fazu veoma su značajni odvojeni susreti. Uloga posrednika mora uvijek biti takva da stranke same objektivno ocijene svoj sporni odnos, jer se pregovori ne smiju zamijeniti rivalitetom. Posrednik podstiče stranke da prevaziđu prepreke i dođu do sopstvenih zaključaka i sporazuma, pazeći da ne iznese svoje mišljenje o samom sporu ili o mogućem ishodu.

3.FAZA PREGOVARANJA Nakon završetka faze istraživanja, počinje jedna od najvažnijih i najkompleksnijih faza, a to je faza pregovaranja. U toku te faze posrednik još jednom identifikuje interese strana u sporu, istražuje moguće opcije sa ciljem da se pronađe ona koja je najprihvatljivija za zadovoljenje interesa obiju strana i na kraju podstiče strane da daju prijedloge mogućeg rješenja, odnosno sporazuma koji bi zadovoljio njihove interese.

4.SKLAPANJE SPORAZUMA ILI OBUSTAVA

Posredovanje je uspješno kada stranke na odvojenim ili zajedničkim sastancima razriješe sporni odnos i u cjelini, ili djelimično, postignu sporazum. Tada posrednik saziva završni zajednički susret. Prije toga posrednik zapisuje prijedloge, zaključke i dogovore stranaka, pita stranke ima li još nekih otvorenih pitanja, pomaže strankama pri dogovoru o pojedinostima sporazuma i usmeno izlaže sporazum. Nakon toga posrednik čestita strankama na postignutom dogovoru. Kada se postupak posredovanja ne završi uspješno postizanjem dogovora, postupak se obustavlja. Ako su stranke na posredovanje upućene iz sudskog postupka, predmet vraća na sudu.

Pisanje sporazuma Usmeni sporazum treba zapisati i to mogu učiniti ili same stranke ili posrednik, a mogu i punomoćnici stranaka. Posredovanje se završava u obliku zaključenog sudskog poravnanja, a gdje postoji notarijat i u obliku notarskog zapisa.Sporazum može biti načelan, može biti detaljan, a isto tako i neprecizan, uslovan, ili bezuslovan. Sporazum mora biti obavezujući i napisan na način i jezikom koji će strankama biti razumljiv. I u slučaju da se radi o neukim strankama, tekst mora biti jasan i razumljiv i ne smije zahtijevati dodatna objašnjenja koja bi predstavljala izgovor za nepostupanje zato što stranci nije jasno što treba da čini. Posrednik u pogledu teksta sporazuma mora upozoriti stranke da sporazum ima snagu pravosnažne sudske odluke ali da ga je, kao i svako drugo sudsko poravnanje, moguće poništiti ako za to postoje zakonski uslovi.Prije nego stranke potpišu sporazum, posrednik će ga pročitati i pitati stranke jesu li ga razumijele, odgovara li njihovoj volji i na kraju ih upozoriti na već iznijete pravne posljedice sporazuma.

Agencija za mirno rješavanje radnih sporova, kao prva institucionalna služba za vansudsko rješavanje kolektivnih i individualnih radnih sporova, osnovana je Odlukom Vlade Crne Gore („Sl.list CG“, br.69/08 ), shodno odredbama Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova („Sl.list CG“, br.16/07 i 53/11 i 11/15).

Vansudsko rješavanje kolektivnih i individualnih radnih sporova, rezultat je pozitivnog razvoja socijalnog dijaloga u Crnoj Gori i predstavlja još jedan pravni mehanizam ostvarivanja demokratije, kojim se omogućava poštovanje prava zaposlenih i poslodavaca u pravnom sistemu Crne Gore. Agencija kao nezavisna institucionalna služba za vansudsko rješavanje radnih sporova, stručnim i efikasnim rješavanjem kolektivnih i individualnih radnih sporova (rok – 30 dana) stvara uslove za uspješno poslovanje i unapredjenje poslovnog ambijenta u Crnoj Gori i doprinosi da Crna Gora i na ovaj način bude prepoznata kao država sa zavidnim nivoom vladavine prava, kako sa aspekta države, tako i sa aspekta ostvarivanja ljudskih prava.

U tom  smislu osnovni ciljevi Agencije za mirno rješavanje radnih sporova su brzo i efikasno rješavanje radnih sporova,besplatnost postupka,rasterećenje sudova, harmonizacija odnosa socijalnih partnera I uticaj na reforme radnog zakonodavstva,kao preduslova socijalne pravde.

Predavači su bili izvršni direktor Instituta Mitar Radonjić I izvršna direktorica Savjeta Milica Đukanović.

Prijavite se na Newsletter!