I to su naša đeca

 

18.11.2018. u prostorijama Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku održana je tribina pod nazivom ,,I to su naša đeca'' u saradnji Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku i Savjeta za implementaciju omladinske politike Danilovgrad u okviru oblasti rada Instituta i Savjeta- Unaprjeđenje i  zaštita ljudskih prava osoba sa invaliditetom (OSI).

Prema podacima UNESCO-a čak 10% djece rađa se sa nekim poremećajem  ili ga stiče u ranoj dječijoj dobi. Ovaj prilično velik postotak trebao bi biti dovoljan podsticaj za pojedince, ali i za zajednicu da se aktivno uključi u rješavanje problema koji ih očekuju u njihovom odrastanju. To prije svega podrazumijeva dodatnu edukaciju civilnog društva, odgajatelja, učitelja i profesora te ostalih pojedinaca koji su direktno ili indirektno uključeni u odgoj, obrazovanje i socijalizaciju ove djece. Ukoliko se ne razvija društvena svijest o ovoj problematici, djeci sa poteškoćama u razvoju biće onemogućeno ravnopravno učešće u različitim segmentima svakodnevnog života što dovodi do isključivanja iz zajednice i sigurno doprinosi povećanju problema.

Termin “posebna potreba” označava potrebe koje djeca sa teškoćama u razvoju imaju tokom  funkcionisanja u svakodnevnom životu. To se prije svega odnosi na zadovoljavanje osnovnih potreba, a zatim i na odgoj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i uključivanje u širu društvenu zajednicu odnosno na socijalizaciju. Treba napomenuti da pojam “teškoće u razvoju ” obuhvaća razna urođena i stečena oštećenja različite vrste I nivoa  kao što su oštećenja sluha, vida, govorne komunikacije, invaliditet, različita oštećenja mozga koja se manifestuju u otežanoj sposobnosti kretanja, oštećenju mišića i živaca (cerebralna paraliza) ili u komunikaciji i nesposobnosti savladavanja društvenih vještina (autizam).

Odnos prema djeci sa poteškoćama u razvoju mijenjao se kroz godine uporedno sa razvojem društva i nauke. Kao i svoj ostaloj djeci, tako i djeci sa poteškoćama u razvoju UN-ova deklaracija o pravima djeteta garantuje pravo na bezbrižno djetinjstvo, obrazovanje i društvenu prihvaćenost  no u kojoj mjeri će ta prava moći biti iskorištena i realizovana zavisi o državnim zakonodavnim  tijelima, ali i o senzibilizaciji društva na ovu problematiku zbog čega smo upravo organizovali ovu tribinu kako bismo prihvatili svu djecu bez obzira na to da li imaju ili nemaju poteškoća u razvoju.

U poslednjih 15ak godina i kod nas se povećao broj nevladinih udruženja koje kroz pomoć i podršku roditeljima te kroz informsanje javnosti o načinima na koje se mogu uključiti u njihov rad, daju svoj doprinos senzibilizaciji društva prema djeci sa teškoćama u razvoju.

Većina djece sa poteškoćama u razvoju mogu pravilnom brigom zajednice, odgojem  i obrazovanjem, koje na primjeren način vodi brigu o njihovim potrebama, postati u potpunosti sposobni za ravnopravno djelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Njihova samostalnost zavisiće od  vrste i nivoa njihova bolesti, ali i od sistema koji se brine o njima.Nekoliko je mogućnosti koje se nude u kontekstu odgoja i obrazovanja djece sa poteškoćama u razvoju. Većina stručnjaka saglasna je u mišljenju kako je jedino uključivanjem djeteta sa poteškoćama u razvoju u okolinu moguće ostvariti trajne povoljne rezultate, jer kako bismo mogli od djeteta koje je godinama odgajano u izolaciji očekivati da ravnopravno sudjeluje u svakodnevnom životu svoje neposredne okoline I upravo iz  tog razloga je poruka sa naše tribine I TO SU NAŠA ĐECA,ne smijemo kretati glavu od njih već moramo jednako pružiti ruku prijateljstva I doprinijeti poštovanju prava sve djece.

Predavači su bili izvršni direktor Instituta Mitar Radonjić I izvršna direktorica Savjeta Milica Đukanović.

Prijavite se na Newsletter!