Opasnost I prevencija od nasilnog ekstremizma na društvenim mrežama

 

11.11.2018. u prostorijama Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku održano je predavanje  pod nazivom ,,Opasnost i prevencija od nasilnog ekstremizma na društvenim mrežama'' u  saradnji Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku i Savjeta za implementaciju omladinske politike Danilovgrad, a u okviru oblasti rada Instituta i Savjeta-borba protiv svih oblika nasilja i ekstremizma.

Terminologija koja se odnosi na nasilni ekstremizam je složena i još uvijek, kao takva, kontroverzna. To je uglavnom zbog činjenice da terminologija koja se koristi na ovom polju nije univerzalno prihvaćena. Pošto ne postoji konsenzus o definicijama, kao preduslov za bilo kakvo planiranje i potpuno razumijevanje višestrukog uticaja svakog izraza, UNESCO preporučuje izraze u vezi sa nasilnim ekstremizmom kao one koji se razmatraju i definišu na nacionalnom nivou pa u skladu sa tim mi ćemo definisati ekstremizam kao vjerovanje i podržavanje ideja koje su veoma daleko od onoga što većina ljudi misli da je korektno ili razumno.Stoga se ekstremizam odnosi na stavove ili ponašanja za koje se smatra da su izvan norme.

Nasilni ekstremizam se odnosi  na vjerovanja i akcije ljudi koji podržavaju ili koriste nasilje za ostvarenje ideoloških, vjerskih ili političkih ekstremističkih ciljeva. Ovdje spadaju terorizam i drugi oblici politički motivisanog ili stranačkog nasilja. Konkretno, „nasilni ekstremizam“ takođe identifikuje neprijatelja ili neprijatelje koji su predmet mržnje i nasilja. Konceptualna srž nasilnog ekstremizma je ideološki motivisana alatka za davanje legitimiteta nasilju koja se obično bazira na teorijama zavjere.

Radikalizacija - kao i sa izrazom „ekstremizam“, izraz „radikalizacija“ je kontroverzan kada se koristi u kontekstu nasilnog ekstremizma. Postoji zabrinutost da upotreba ovog termina može da služi da opravda ograničenja slobode govora. Zaista, u određenim kontekstima, termin „radikalno“ jednostavno opisuje one koji žele da izazovu političku promjenu. U kontekstu napora na prevenciji nasilnog ekstremizma, radikalizacija se obično koristi da opiše procese putem kojih lice usvaja ekstremne poglede ili sredstva do momenta kada legitimizuje upotrebu nasilja. Problem regulacije sadržaja na internetu se nametnuo kao jedno od najkompleksnijih pitanja današnjice jer zadire u zamršeno područje definisanja granica slobode izražavanja. Strah da bi se regulacijom internet sadržaja ograničila sloboda izražavanja i da bi internet prestao biti ono što jeste, glas za one koji glasa nemaju, opravdana je, ali istovremeno niko ne može negirati sve negativne posljedice apsolutne deregulacije koje su danas vidljive više nego ikada.U Crnoj Gori smo imali dva slučaja gdje su mladi ljudi regrutovani putem društvenih mreža I otišli su u Siriju u prve redove bojnog polja.Iako su istraživanja pokazala da proces samoradikalizacije može samo početi na internetu te da je u nekoj fazi tog procesa ipak presudan kontakt sa ekstremnim pojedincima i njihovim organizacijama, jasno je da internet u tom procesu često igra ključnu ulogu.Zato niko više ne može ignorisati opasnost koju online sadržaji i društvene mreže predstavljaju, kao ni značaj koji imaju, ne samo u radikalizaciji naročito mladih, nego i u mobilizaciji budućih terorista.

U našem okruženju je nedavno zatvoreno nekoliko stranica koje su otvoreno podržavale aktivnosti ISIL-a i širile njihovu ideologiju, ali nikada nije saopšteno ko ih je i po kojoj proceduri zatvorio. Nikome nije jasno ni zašto su, ako su predstavljali opasnost po opštu sigurnost i ako su prekršili neke međunarodne zakone, sve ove godine bile aktivne.Sa društvenim profilima je još teže.U zadnje vrijeme Twitter je izbrisao hiljade profila koji se povezuju sa ISIL-om i koji su širili njihovu propagandu, ali su novi profili istih pojedinaca otvarani pod drugim imenom već istog dana. To je sada postala igra mačke i miša između terorista i online provajdera. Očito je da proces regulacije ili zabrane sličnih sadržaja neće biti jednostavan i da tu očito postoji veliki pravni vakuum.

Same zabrane ne mogu riješiti problem. Na internetu je uvijek moguće naći kutak gdje će se sporni sadržaji postaviti i djeliti sa drugima. Zato je podjednako bitno razvijati kod korisnika interneta a naročito mladih otpornost na takve sadržaje. Bitno je osposobiti ih za kritičko promišljanje i dati im dovoljno praktičnog znanja koje će im omogućiti da prepoznaju kada se sa njima počne manipulisati. Taj posao je daleko teži i zahtjevniji. Za njegovu realizaciju ne mogu biti zadužene samo sigrnosne agencije, nego se mora uključiti čitavo društvo od porodice, škole, medija, nevladinih organizacija do vjerskih zajednica.

Predavači su bili izvršni direktor Instituta Mitar Radonjić I izvršna direktorica Savjeta Milica Đukanović.

Prijavite se na Newsletter!