Porodični zakon-zabrana tjelesnog kažnjavanja djece

 

18.11.2018. u prostorijama Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku održano je predavanje  pod nazivom ,,Porodični zakon-zabrana tjelesnog kažnjavanja djece'' u saradnji Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku i Savjeta za implementaciju omladinske politike Danilovgrad u okviru oblasti rada Instituta i Savjeta- Borba protiv svih oblika nasilja i ekstremizma i evropskih integracija,vladavine prava i razvoja demokratije sa fokusom na zaštitu ljudskih prava djece.

Porodični zakon Crne Gore biće promijenjen  i osim što dodatno štititi prava djeteta  on detaljnije precizira dio koji se odnosi na fizičko kažnjavanje od strane roditelja ili bilo kojih drugih lica koja dolaze u kontakt sa djetetom. Predlogom zakona je definisano da dijete ne smije biti podvrgnuto tjelesnom kažnjavanju ili bilo kom drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju, a roditelji su dužni da ga od svega navedenog zaštite dijete. Važeći Porodični zakon sadrži odredbu kojom je propisano da roditelji ne smiju podvrgavati dijete ponižavajućim postupcima i kaznama koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo djeteta i dužni su da dijete štite od takvih postupaka drugih lica.

Aktuelnim Zakonom je predviđeno i da se roditelj lišava roditeljskog prava ako ga zloupotrebljava ili grubo zanemaruje dužnosti, a zloupotreba je, između ostalog i ako roditelj fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dijete.

Dokazano je da fizičko kažnjavanje djece predstavlja povredu prava djece na poštovanje njihovog fizičkog integriteta, ljudskog dostojanstva i jednaku zaštitu pred zakonom, da u mnogim slučajevima može da ugrozi dječija prava na obrazovanje, razvoj, zdravlje, pa čak i njihovo pravo na život, da može ozbiljno da naudi djeci u fizičkom i psihičkom smislu, da uči djecu da je nasilje prihvatljiva i odgovarajuća strategija za razrešavanje sukoba, da nije djelotvorno kao sredstvo disciplinovanja.

Prava djeteta, novim izmjenama biće drugačije regulisana i u brakorazvodnim parnicama  jer  procesno-pravni položaj djeteta u sudskim postupcima nije do sada tretiran na adekvatan način. Izmijenjenim tekstom je predviđeno da  dijete koje je napunilo 10 godina može izraziti mišljenje neposredno pred sudom, u prisustvu lica za podršku, odnosno lica koje samo izabere ako lice za podršku nije postavljeno.

Porodični zakon, pored ostalog, reguliše i odnose u vanbračnoj zajednici. Određeno je da je vanbračna zajednica zajednica života muškarca i žene koja traje najmanje tri godine odnosno kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka i da je izjednačena sa bračnom zajednicom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa. Aktuelnim Porodičnim zakonom nije određena dužina trajanja zajednice života muškarca i žene, niti drugi uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se ista smatrala vanbračnom zajednicom, što ostavlja prostor za različito tumačenje prilikom odlučivanjima o zahtjevima vanbračnih drugova. Biće promijenjena i definicija porodice prema kojoj je ona životna zajednica bračnih ili vanbračnih drugova, djece i drugih srodnika koji imaju međusobna prava i obaveze, jer porodica nije samo životna zajednica u kojoj se nužno njeguju i podižu djeca. Da bi se eliminisala nota paternalizma koja je najvidljivija, u sadašnjem pravilu kojim je propisana dužnost djece da se prema roditeljima “odnose sa poštovanjem” taj član koji se odnosi na međusobna prava i dužnosti roditelja i djece je izbrisan. Ubuduće će biti navedeno da su svi članovi porodice dužni su da se uzajamno poštuju i pomažu jedni drugima, a apostrofirana je zajednička odgovornost roditelja da štite prava, interese i dobrobit djeteta.

Da bi se obezbijedile što veće garancije za primjenu principa najboljeg interesa djeteta u sudskim i upravnim postupcima u kojima se odlučuje o pravima djeteta, izmjenama Zakona je izričito propisana dužnost suda odnosno organa uprave, da prilikom donošenja odluke koja se tiče djeteta uzme u obzir sve оkоlnosti i opravdane interese svih učesnika i vodi računa da odluka koju donosi u najvećoj mjeri doprinosi ostvarivanju najboljeg interesa djeteta. Propisana je i dužnost suda odnosno organa uprave da u odluci navede sve okolnosti u kojima se dijete nalazi, elemente koji su bili relevantni za procjenu najboljih interesa djeteta, sadržaj svakog elementa i način na koji je sagledan njihov međusobni odnos, kao i procjenu mogućeg pozitivnog i negativnog uticaja odluke na dijete.

Prateći promjene u bračnim i porodičnim odnosima i imajući u vidu savremene trendove izmijenjen je krug subjekata koji se mogu javiti kao usvojioci. I dalje je porodica sa dva roditelja preferirani oblik porodice, bračne ili vanbračne, s tim što se predlaže da se kao usvojilac može javiti i vanbračni partner roditelja djeteta koje se usvaja ako sa roditeljem djeteta živi u vanbračnoj zajednici, kao i da izuzetno, a ako za to postoje naročito opravdani razlozi i ako je to u najboljem interesu djeteta usvojilac može biti i pojedinac/pojedinka. U takvom slučaju dozvolu za usvojenje daje ministar nadležan za poslove rada i socijalnog staranja.

Predavači su bili izvršni direktor Instituta Mitar Radonjić I izvršna direktorica Savjeta Milica Đukanović.

Prijavite se na Newsletter!